SVETO I PROFANO U MARINKOVIĆEVOJ „GLORIJI”
Sažetak
U radu Sveto i profano u Marinkovićevoj „Gloriji” interpretiran je tragički ritam radnje koji se zasniva na motivskoj geometriji sastavljenoj od kontrastivnih svetih i profanih semantičkih elemenata. Oni su kontekstualizirani u dva značenjski oponentna realna /dramska prostora – katedralu i cirkus. Odnos svetoga i profanoga tumačim u širem kontekstu koji se ne odnosi samo na dramaturgijsku funkciju jer upućuje na filozofiju, posebno filozofiju religije, ali i antropologiju i simbologiju. Taj odnos u ovoj je drami znatno kompliciraniji ako se sagleda iz određenih gledišta (na primjer onih koje nude Mirce Eliade i Nikos Čausidis) koji produbljuju središnji problem interesa nekim spoznajama koje nisu dosada bile prisutne u tumačenju ove drame Ranka Marnkovića. Naročito bi nas problematizacija cirkusa i cirkuskih točaka mogla odvesti do rasprave o «arhetipskim vizualnim i mitsko-simboličnim pramodelima» i drugačijem odnosu prema onom što se ustaljeno smatra različitim u tumačenju svetoga i profanoga u ovoj drami.
Downloads
##submission.citations##
Чаусидис, Никос. 2012. Премин преку тесниот мост - меѓу митот, обредот и
циркуската точка. U: Intersemiotycznošć, Poznanskie studia slawistyczne,
Numer 2, Poznan. Adam Mickiewicz Press, 71-93. (Citat preveo s
makedonskoga jezika Borislav Pavlovski).
Marinković, Ranko. 1956. Glorija. Mirakl u šest slika. Zagreb. IBI – Poduzeće za
izdavanje, prodaju i distribuciju knjiga.
Eliade, Mircea. 2002. Sveto i profano. Zagreb. AGM.
Pfister, Manfred. 1998. Drama: teorija i analiza. Zagreb. Hrvatski centar ITIUNESCO. Preveo s njemačkoga Marijan Bobinac.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
