ZVUKOVI ŠUTNJE U DOKTORU ŽIVAGU BORISA PASTERNAKA
Sažetak
Utjecaj klasične glazbe i skladatelja poput Skrjabina i Wagnera vidljiv je u različitim segmentima Pasternakova pjesničkoga jezika. Muzikalnost – ritam, melodija, zvuk, intonacija, ali i šutnja – također je ključna karakteristika estetskoga jezika u Pasternakovom Doktoru Živagu, jednom od najvažnijih djela o padu imperijalne Rusije i kraju monarhije u krvavom ratu i revolucijama ikada napisanom. Rad istražuje neke aspekte odnosa između umjetnosti, povijesnog nasilja, rata i revolucija, odnosno između imaginarnog svijeta revolucionarne (sovjetske) Rusije u Doktoru Živagu i prikazivačkih praksi tih događaja ne kroz buku mase i grada nego duge i duboke trenutke šutnje. Dok je prikaz Oktobarske revolucije kao događaja obilježenog intenzivnim zvukovima, kakofonijom (kao što je Blok pisao u svom programatskom eseju Inteligencija i revolucija, piščeva je dužnost stvoriti nove književne oblike i nov književni jezik zahvaćanjem nadnaravne glazbe Revolucije), Pasternakova (ili, točnije, Živagova) revolucija u Doktoru Živagu često je prikazana kroz trenutke šutnje ili junakova međusobna šaputanja. Polazeći od teze da su i zvuk i šutnja istodobno i tjelesna stanja, ali i estetska i kulturna sredstva (postupci), cilj je rada ponuditi odgovore na sljedeća pitanja. Što znače zvukovi, šutnja i šapati kao metafore nasilja, rata i revolucije u Pasternakovu Doktoru Živagu? Posebice s obzirom na “paradoksalnu materijalnost” (Ch. Miller) šutnje, gdje to stanje potpune nijemosti i okamenjenosti istodobno simbolizira prazninu – ali i puninu, bestežinstvo – ali i težinu, te se, kako dalje Miller navodi, “može (...) promatrati istodobno kao bestežinsko stanje (rastakanje korporalnih granica) i kinetičko bogatstvo”, rad analizira simboličko značenje momenata šutnje u Pasternakovu romanu. Je li Pasternakova u romanu naširoko i duboko razvedena “retorika šutnje” (C. Glenn) označitelj povlačenja nekih romanesknih junaka iz vihora revolucionarne Rusije u njihove vlastite, privatne, intimne svjetove introspekcije i autorefleksije, ili je riječ o snažnom i beskompromisnom otporu protiv popularnog prikaza revolucije kao univerzalnog projekta političke i kulturne emancipacije i slobode? Drugim riječima, može li se Pasternakova “retorika šutnje” u Doktoru Živagu tumačiti kao stanje punoće, spoznaje, znanja (S. Sontag), odnosno kao metoda radikalnog govora šutljivih protagonista, a ne kao iskaz njihove (aristokratske) pasivnosti i nezainteresiranosti?
Downloads
##submission.citations##
Birnbaum, Henrik. (1989). Further Reflections on the Poetics of Doctor Zhivago: Structure, Technique, and Symbolism. In Boris Pasternak and His Times. Fleishman, Lazar. (Ed.). Berkeley Slavic Specialties. 284-314.
Blok, Aleksandr A. (2007). Intelligencija i revoljucija [The intelligentsia and the revolution]. In Stihotvorenija i poemy [The poems]. Blok, Aleksandr A. Moskva: Èksmo. 508-518. (In Russian.)
Bykov, Dmitrij. (2010). Boris Pasternak. Moskva: Molodaja gvardija. (In Russian.)
Cage, John. (1969). Silence. Cambridge, Massachusetts, London: The M.I.T. Press.
Flaker, Aleksandar. (1984). Ruska avangarda 1 [Russian avant-garde]. Zagreb: SNL, Globus.
Foucault, Michel. (1995). Discipline and Punish. The Birth of the Prison. Prev. Alan Sheridan. New York: Vintage Books.
Gasparov, Boris. (1989). Vremennoj kontrapunkt kak formoobrazujuščij princip romana Pasternaka “Doktor Živago” [Temporary counterpoint as form-makeing principle of Pasternak’s novel “Doctor Živago”]. In Boris Pasternak and His Times. Fleishman, Lazar. (Ed.). Berkeley Slavic Specialties. 315-358.
Han, Anna. (2015). Tvorčestvo Borisa Pasternaka v kontekste èstetičeskoj i filosofskoj mysli XX veka [Boris Pasternak's creation in the contexts of the twentieth- century aesthetic and philosophical thoughts]. Szeged: Dissertation. 273-298.
Hassan, Ihab. (1970). Metaphors of Silence. In The Virginia Quarterly Review, vol. 46, no. 1. 81-95.
Hughes, Robert P. (1989). Nabokov Reading Pasternak. In Boris Pasternak and His Times. Fleishman, Lazar. (Ed.). Berkeley Slavic Specialties. 153-170.
Junggren, Anna. (
Kalamaras, George. (1994). Reclaiming the Tacit Dimension: Symbolic Form in the Rhetoric of Silence. New York: SUNY Press.
Koskinen, Maaret. (2010). Ingmar Bergman’s The Silence. Pictures in the Typewriter, Writings on the Screen. Seattle: University of Washington Press; Copenhagen: Museum Tusculanum Press.
Le Breton, David. (2017). Sensing the World. An Anthropology of the Senses. Transl. Carmen Ruschiensky. London et al.: Bloomsbury.
Lotman, Jurij M. (2001). Struktura umjetničkog teksta. Transl. Sanja Veršić. Zagreb: ALFA.
Metzer, David. (2006). Modern Silence. In The Journal of Musicology, Vol. 23, No. 3. 331-374.
Miller, Chris P . (2007). Silence. URL: https://lucian.uchicago.edu/blogs/mediatheory/keywords/silence/ (accessed April 12, 2019).
Mirić, Milan. (2006). Pogovor. Drama jednog romana [Talk. The drama of a novel]. In Pasternak, Boris. Doktor Živago. Transl. Milan Mirić, Fikret Cacan. Zagreb: Školska knjiga. 591-609.
Morton, Ella. (2014). How Long Could You Endure the World’s Quitest Place? http://www.slate.com/blogs/atlas_obscura/2014/05/05/orfield_laboratories_in_minn eapolis_is_the_world_s_quietest_place.html?via=gdpr-consent (accessed April 12, 2019).
Pasternak, Boris. (1945-1955). Doktor Živago. FTM.
Pasternak, Boris. (1961). Ohrannaja gramota [The letter of protection]. In Sočinenija, II. Pasternak, Boris. Michigan: Ann Arbor.
Pasternak, Boris. (2006). Doktor Živago. Prev. Milan Mirić, Fikret Cacan. Zagreb: Školska knjiga.
Picard, Max. (1948). The World of Silence – Die Welt des Schweigens. https://herbertbaioco.files.wordpress.com/2017/02/the-world-of-silence-max- picard.pdf (accessed April 12, 2019.).
Sontag, Sontag. (1967). The Aesthetics of Silence. “Aspen”, no. 5 + 6, item 3. http://www.ubu.com/aspen/aspen5and6/threeEssays.html#sontag (accessed April 12, 2019.).
Smirnov, Igor. (1996). Roman tajn Doktor Živago [Novel of secrets "Doctor Zhivago"]. Moskva: Novoe literaturnoe obozrenie. (In Russian.)
Spivak, Gayatri C. (1994). Can the Subaltern Speak? In Colonial Discourse and Post-Colonial Theory. Williams, Patrick, Chrisman, Laura (Eds.). New York: Columbia University Press. 66-111.
Steiner, George. (1986). Language and Silence. Essays on Language, Literature and the Inhuman. New York: Athneum. https://archive.org/stream/SteinerGeorge_201504/Steiner%2C%20George%20- %20Language%20and%20Silence%20%28Atheneum%2C%201986%29_djvu.txt (accessed April 12, 2019.).
Užarević, Josip. (2006). Ženskoe načalo v lirike Borisa Pasternaka [The feminine principle of Boris Pasternak's lyrics]. In Eternity’s Hostage. Selected Papers from the Stanford International Conference on Boris Pasternak, May, 2004. Part 1. Fleishman, Lazar. (Ed.). Stanford: Stanford Slavic Studies. 174-192.
Zubok, Vladislav. (2009). Zhivago’s Children. The Last Russian Intelligentsia. Harvard University Press.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
