LEKSIKOGRAFSKI PRISTOPI K OSNOVNEMU BESEDIŠČU
Sažetak
The article discusses the concept of basic vocabulary. It aims to demonstrate the scope of basic vocabulary and the methods of determining it. Although its range may vary from 600 to 15,000, it usually contains ca. 2,000 words. The selection of basic vocabulary is based on statistical text analyses which yield the frequency of text elements. According to this frequency, the key words of corpuses representative of a given language are chosen. However, as the majority of the most frequent words of a language are grammatical words, the frequency list should be supplemented by other selection methods. Thus, various researchers have maintained that beside the frequency list another one should be defined by means of surveys or the lexicogra- pher’s choice. Apart from the frequency list the basic vocabulary hence consists of the so-called “available vocabulary,” a list of thematic words referring to extradis- coursive reality. The list of the most frequent as well as the most necessary words of a given linguistic community, obtained by this method, is most commonly used in lexicography of learner’s dictionaries. Some of these dictionaries, both mono- and bilingual, are reviewed in the final section of the article.
Downloads
##submission.citations##
d'état des dictionnaires étrangers et nationaux.
Gougenheim, Georges, Rivenc, Paul, Michéa, René, in Sauvageot, Aurélien.
1956. L’élaboration du français élémentaire – Etude sur l'établissement d'un vocabulaire et d'une grammaire de base. Pariz.
Gougenheim, Georges. 1958. Dictionnaire fondamental de la langue française.
Pariz: Didier.
Gougenheim, Georges. 1964. Dictionnaire fondamental de la langue française.
(Słownik podstawowy j¸ezyka francuskiego, Państwowe zakłady wydawnictw
szkolnych). Warszawa.
Hartman, Reinhard Rudolf Karl, in James, Gregory. 1998. Dictionary of Lexicography. London, New York: Routledge.
Madžarevič, Branko. 1992. Password. English Dictionary for Speakers of Slo- venian. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
Perko, Gregor. 2004. Comment différencier les équivalents dans un diction- naire bilingue d’encodage (quelques propositions pour un dictionnaire slovènefrançais). Linguistica, 44. 105–129.
Pirogova, L. I., Orožen, Božena, Sever, Jože. 1977. Rusko-slovenski učni slo- var (5000 najpogosteje rabljenih besed in njihovih besednih zvez). Ljubljana: DZS.
Sauvageot, Aurélien. 1962. Français écrit français parlé. La langue vivante. Pariz: Larousse.
Srebnik, Anita. 2001. Teoretični problemi sestavljanja manjših dvojezičnih slo- varjev. Ljubljana: Filozofska fakulteta (Magistrsko delo). Oddelek za anglistiko in
amerikanistiko.
Svensén, Bo. 1993. Practical Lexicography. Principles and methods of diction- ary-making. Oxford, New York: Oxford University Press.
Verdonik, Darinka. 2008. Govor in jezikovne tehnologije. V: Spisi o govoru.
ur. Vitez, P. Ljubljana: Znanstevnoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete.
Vitez, Primož (ur.). 2008. Spisi o govoru. Ljubljana: Znanstevnoraziskovalni
inštitut Filozofske fakultete.
Zgusta, Ladislav. 1971. Manual of Lexicography. Praga: Academia.
Алексеев, П. М. 2001. Частотные словари. Sankt-Peterburg: Учебное
пособие СпбГУ.
Морковкин, В. В., Сафьян, Ю. А., Степанова, Е. М., Дорофеева И. В. 1985.
Лексические минимумы современного русского языка. Моskva: Русский язык.
Новиков, Л. А. 2002. Типология учебных словарей. V: Лексикология,
фразеология, лексикография. Хрестоматия и учебные задания. ur. Поцебня, Д.
М. Sankt-Peterburg: Филологический факультет СпбГУ.
Розанова, В. В. 1978. Краткий толковый словарь русского языка. Moskva: Русский язык.
Фрумкина, Р. М. 1971. Вероятность элементов текста и речевое
поведение. Моskva: Издательство Наука.
Шанский, Н. М. 1986. 4000 наиболее употребительных слов русского
языка. Мoskva: Русский язык.
Autori predstavljaju časopisu originalne radove temeljene na rezultatima vlastitih istraživanja. Suautori su osobe koje su u značajnoj mjeri doprinijele radu. Autor (i suautori) šalju članak zajedno s popunjenim Prijavnim obrascem (Paper Submission Form) koji ujedno ima svrhu suglasnosti s objavljivanjem rada.
Časopis prima neobjavljene znanstvene radove. Ne primaju se članci koji u velikoj mjeri ponavljaju već objavljene radove autora. U ponavljanja se ubraja kompilacija, odnosno tekst sastavljen od isječaka iz objavljene monografije ili od isječaka iz nekoliko drugih radova. Nedopustivi su plagijati i pretjerano citiranje tuđih radova (trećina ukupnoga opsega članka, ili više). Svi citati, posuđeni ulomci i građa trebaju biti popraćeni uputnicom na izvornik, odnosno na autora i primarni izvor. U slučaju ako je udio tuđeg teksta prevelik, autoru će se preporučiti skraćivanje citata i proširenje opsega originalnoga teksta.
Autor treba dobiti sva potrebna dopuštenja za korištenje posuđene građe (ilustracije i sl.), a za koja on ne posjeduje autorska prava. Autor jamči da članak ne sadrži podatke koji nisu pogodni za javno objavljivanje, između ostaloga i tajne podatke.
Popis literature obuhvaća samo one bibliografske jedinice i poveznice koje su zaista upotrijebljene tijekom istraživanja i koje su u tekstu
Preporuka je da se u tekstu navedu podaci o financijskoj podršci provedenog istraživanja (ako ona postoji). Također se može navesti i zahvala kolegama koji su pripomogli nastanku rada, a koji nisu suautori.
Predajući uredništvu rukopis i Prijavni obrazac autor je službeno dao suglasnost da se njegov rad objavi u časopisu Filološke studije. Autor je i dalje vlasnik autorskih prava članka. Autori imaju pravo povući članak u bilo kojoj fazi njegova razmatranja (do trenutka njegove objave na internetskoj stranici) uz to da trebaju o tome pismeno obavijestiti uredništvo.
Objava članaka je besplatna. Sadržaj je dostupan uz licencu Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
